Dok su Sarajlije 1992-1996. trčale kroz Sniper Alley, moleći se da prežive sljedećih deset sekundi, na brdima iznad grada sjedili su bogati stranci sa snajperima u rukama i smijali se. Plaćali su desetine hiljada dolara da “lovе” ljude kao zečeve. Žene, djecu, starce. Ovo nije urbana legenda. Ovo je Sarajevo Safari – najperverzniji oblik ratnog turizma koji je ljudska rasa ikada izmislila.
Dokumentarac Mirana Zupaniča iz 2022. godine razotkrio je ono što se šapatom pričalo još devedesetih. Svjedočenja, dokumenti, bivši obavještajci Armije RBiH poput Edina Subašića – sve ukazuje na isto: organizovane ture iz Beograda, helikopteri JNA, pozicije VRS-a u Grbavici i drugim dijelovima. Stranci – Italijani, Rusi, Kanađani, Amerikanci, Belgijanci – dolazili su avionom iz Trsta u Beograd, pa dalje na “lov”. Cijena? Ekvivalent 80-100 hiljada eura danas. A za dijete? Još više. Tarifna lista za ubijanje nevinih – to je nivo bolesnog uma koji normalan čovjek ne može ni zamisliti.
Dokle su stigli sa istragom?
Nakon filma, gradonačelnica Benjamina Karić podnijela je krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH 2022. godine. Tri godine kasnije – muk. Ništa konkretno, slučaj “arhiviran” ili zamrznut, kako tvrde italijanski izvori. Kao da neko ne želi da se kopa previše duboko po arhivama VRS-a i eventualnim vezama sa Beogradom.
Ali Evropa se konačno pomakla. Novembra 2025. tužilaštvo u Milanu otvara istragu na osnovu prijave novinara i pisca Ezija Gavazzenija i bivšeg sudije Guida Salvinija. Prvi osumnjičeni – 80-godišnji bivši kamiondžija iz Pordenonea, uhapšen i saslušan početkom 2026. Kod kuće mu pronađeno oružje. Optužbe: višestruko ubistvo s predumišljajem, sa otežavajućim okolnostima “gnusnih motiva”. Istraga se širi na Francusku, Švicarsku, Belgiju, Austriju. Spominju se i desničarski krugovi, biznismeni iz Milana…
Svjedočenja su brutalna: John Jordan, bivši američki marinac, svjedočio je pred Haškim tribunalom 2007. o “turističkim snajperistima” koje su lokalni oficiri dovodili na pozicije. Italijanski diplomata Michael Giffoni potvrdio je da Subašić ne laže. A bivši obavještajac tvrdi da su Talijani čak obavijestili svoje službe 1994. – i da su zatvorili rutu, ali nikoga nisu kaznili.
Zašto je ovo još uvijek eksplozivno?
Zato što ruši sve narative. Dok su jedni patili pod opsadom, drugi su plaćali da učestvuju u masakru za zabavu. Kao da je Sarajevo postalo ljudski rezervat za bogate psihopate. Republika Srpska negira sve – zovu to “propagandom protiv srpskog naroda”, tuže reditelja, žele zabraniti film. Milorad Dodik i ostali urlaju, ali činjenice i svjedoci ne nestaju. Čak se spominju veze sa srpskim državnim službama i Jovice Stanišića.
Ovo nije samo prošlost. Ovo je ogledalo našeg društva. Dokle smo stigli ako bogataši moraju platiti da bi ubijali civile iz sigurnosti brda? Gdje su danas ti “lovci”? Koliko ih se vratilo kući, hvalisalo se u kafanama, živjelo normalno sa krvlju na rukama? I zašto Tužilaštvo BiH spava dok Italijani rade posao?
Sarajevo Safari nije završena priča. To je otvorena rana koja vrišti za pravdom. Ako se ovo ne istraži do kraja – imena, lica, računi – onda smo svi saučesnici u zaboravu. A zaborav je najveći saveznik zla.
Vrijeme je da se probudimo. Vrijeme je da se lovi lovce.
