Malo koja ličnost sa Balkana i danas izaziva toliko rasprava kao Josip Broz Tito. Za jedne je bio državnik koji je od siromašne i ratom razorene zemlje stvorio respektovanu silu koju su poštovali i Istok i Zapad. Za druge je bio autoritarni vladar koji je gušio političke protivnike i vladao bez stvarne demokratije.
Tito je nakon Drugog svjetskog rata preuzeo vođenje Jugoslavije i tokom narednih decenija izgradio državu koja je postala jedna od najuticajnijih zemalja među nesvrstanim državama. Dok su mnoge zemlje bile prisiljene da biraju između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država, Tito je uspio da vodi sopstveni put. Mnogi upravo u tome vide njegov politički genij.
Pod njegovim vođstvom građene su fabrike, putevi, škole i bolnice. Milioni ljudi dobili su posao, a jugoslovenski pasoš otvarao je vrata velikom dijelu svijeta. Za mnoge starije generacije to je bilo vrijeme stabilnosti, sigurnosti i ekonomskog napretka.
Međutim, postoji i druga strana priče. Tito nije dozvoljavao ozbiljnu političku opoziciju. Kritičari režima često su završavali pod nadzorom države, a neki i u zatvorima. Najpoznatiji primjer je Goli otok, koji protivnici Tita i danas navode kao dokaz da Jugoslavija nije bila demokratska država.
Zbog toga se i danas postavlja pitanje: da li je Tito bio genije koji je uspio da održi mir među narodima Balkana ili diktator koji je taj mir održavao čvrstom rukom?
Možda je istina negdje između. Teško je osporiti da je ostavio ogroman trag u istoriji Balkana. Malo koji političar sa ovih prostora uspio je da stekne toliku međunarodnu reputaciju. Istovremeno, teško je ignorisati optužbe za političke progone i ograničavanje sloboda.
Zato ni više od četiri decenije nakon njegove smrti rasprave ne prestaju. Dok jedni sa nostalgijom pamte vrijeme Tita, drugi smatraju da je iza slike uspješne države postojala vlast koja nije tolerisala neslaganje.
A šta vi mislite? Da li je Tito bio politički genije koji je ujedinio različite narode ili diktator koji je svoju moć održavao bez stvarne demokratije?
