Kralj Tvrtko I Kotromanić jedna je od onih historijskih ličnosti oko kojih se i danas vode rasprave kao da je živio jučer, a ne u 14. vijeku. Jedni ga predstavljaju kao srpskog kralja, drugi kao bosanskog vladara, treći u njemu vide dokaz starog bosanskog državnog kontinuiteta. Ali istina je, kao i često u srednjem vijeku, mnogo složenija od današnjih političkih etiketa.
Tvrtko nije bio običan vladar. Rođen oko 1338. godine, pripadao je dinastiji Kotromanića, srednjovjekovnoj bosanskoj vladarskoj kući koja je Bosnom upravljala stoljećima. Na vlast je došao veoma mlad, kao ban Bosne, nakon smrti svoga strica Stjepana II Kotromanića. Njegovi prvi koraci nisu bili laki: morao se boriti s unutrašnjim velikašima, pritiskom Ugarske i stalnim pokušajima susjeda da iskoriste slabosti Bosne.
Ono što Tvrtka čini posebno zanimljivim jeste njegovo porijeklo. Po očevoj liniji bio je Kotromanić, dakle vladar bosanske dinastije. Po majci Jeleni Bribirskoj bio je povezan s hrvatskim velikaškim rodom Šubića. A preko bake Jelisave Nemanjić imao je krvnu vezu s čuvenom srpskom dinastijom Nemanjića. Upravo ta veza kasnije će postati važna za njegovu kraljevsku titulu.
Kada je nakon smrti cara Uroša oslabila srpska srednjovjekovna država, Tvrtko je prepoznao priliku. Nije bio samo vojnik, nego i političar koji je znao kako se vlast opravdava pred narodom, plemstvom i susjednim vladarima. Osvajanjem dijelova nekadašnjih srpskih zemalja i pozivanjem na srodstvo s Nemanjićima, Tvrtko je stvorio osnovu da se 1377. godine proglasi kraljem.
Tu dolazimo do ključnog pitanja: zašto se nazvao „kraljem Srbljem i Bosni”? U srednjem vijeku vladarske titule nisu bile isto što i moderna nacionalna pripadnost. One su označavale vlast, nasljedno pravo, teritorije i političku ambiciju. Kada je Tvrtko uzeo titulu kralja Srba i Bosne, on nije govorio jezikom modernih nacija, nego je gradio legitimitet preko Nemanjića i preko teritorija koje je držao ili na koje je polagao pravo.
Zato pitanje „da li je Tvrtko bio Srbin?” ne može imati jednostavan odgovor ako ga postavimo današnjim mjerilima. On je imao nemanjićku krvnu vezu, nosio je titulu koja uključuje Srbe i vladao je područjima povezanima sa starom srpskom državom. Ali istovremeno je bio vladar bosanske dinastije, prvi kralj Bosne i čovjek koji je upravo Bosnu podigao na nivo kraljevstva.
Njegova država nije bila mala i beznačajna. Za vrijeme Tvrtka Bosna je dostigla jedan od svojih najvećih političkih uspona. Širila se prema Podrinju, Humu, Primorju, Dalmaciji i dijelovima Hrvatske. Razvijali su se rudnici, trgovina s Dubrovnikom i primorski gradovi. Bosna je pod Tvrtkom postala ozbiljan faktor na Balkanu, a ne samo prostor između jačih sila.
Zbog toga je možda najpoštenije reći ovako: kralj Tvrtko I Kotromanić bio je srednjovjekovni bosanski vladar iz dinastije Kotromanića, s važnim srpskim nemanjićkim porijeklom i političkom titulom koja je uključivala Srbe. Ali on nije bio „Srbin” ili „Bosanac” u modernom nacionalnom smislu, jer takve nacije tada nisu funkcionisale kao danas.
Srednji vijek nije poznavao pasoše, nacionalne himne i moderne granice. Vladari su se ženili u druge dinastije, nasljeđivali prava preko majki i baka, osvajali zemlje, mijenjali titule i dokazivali vlast preko krvi, crkve, mača i diplomatije. Tvrtko je bio upravo takav vladar: čovjek između Bosne, Srbije, Hrvatske, Ugarske i Jadrana.
Zato ga nije dobro zatvarati u jednu današnju političku kutiju. Ako kažemo samo da je bio srpski kralj, prešućujemo da je bio prvi kralj Bosne i najmoćniji vladar bosanske države. Ako kažemo samo da je bio bosanski kralj, prešućujemo njegovu vezu s Nemanjićima i titulu koju je stvarno nosio. Historija nije propagandni plakat, nego složen mozaik.
Kralj Tvrtko nije dokaz da jedna današnja nacija ima isključivo pravo na njega. On je dokaz da je srednjovjekovni Balkan bio prostor isprepletenih dinastija, jezika, vjera, zemalja i interesa. Njegova veličina nije u tome što ga danas neko može prisvojiti, nego u tome što je od Bosne napravio kraljevstvo i jednu od najjačih sila svoga vremena.
Zato pravo pitanje možda nije: „Čiji je bio Tvrtko?” Pravo pitanje je: „Zašto nam je i danas toliko važno da srednjovjekovne vladare pretvaramo u moderne političke simbole?”
Tvrtkova krunidba i njeno mjesto nisu bez rasprave; Hrvatska enciklopedija navodi vjerovatno Mile kod Visokog, dok se u dijelu historiografije spominje i Mileševa. Takođe, savremeni historičari često upozoravaju da je nametanje današnjih nacionalnih identiteta vladarima 14. vijeka nehistorijski pristup.
